DVA ŠEŠIRA
FRANCESCO SIMETI: „SCENE DI DISORDINE E CONFUSIONE“
GARI BARDIN: „ADAGIO“
MARIANNE VON WEREFKIN / GOTTFRIED BENN
.
Obeleženo je sto godina od Velikog rata. Iskustva i svedočanstva o istom, bilo umetnička ili istoriografska, drugačija su, a isto je i sa obeležavanjima. Neposredni svedok i učesnik, lekar sa belgijskog fronta Gotfrid Ben, ponudio je svoju verziju događaja i opevao ono što je video. Njegova umetnost učinila mi se idealnom za obeležavanje Kraja, adekvatno opisani danse macabre po minskom polju, mrtvačnici – pejsažu koji mekim koracima klizi pod Sunce, kao osmeh nad lobanjom.
.
MALA HRIZANTEMA
Utopljenog raznosača piva položili su na sto.
Neko mu je među zube zatakao
svetlo-tamnu ljubičastu hrizantemu.
Kad sam, započevši od grudi,
ispod kože,
dugačkim nožem
isekao jezik i nepce,
biće da sam je gurnuo, jer ona skliznu
u mozak koji je bio u blizini.
Dok su ga zašivali,
stavih mu je u grudnu duplju
među šuške.
Napij se do mile volje u svojoj vazi!
Počivaj u miru,
mala hrizantemo!
.
LEPA MLADOST
Usta devojke koja je dugo ležala u ševaru
izgledala su tako izgrickana.
Kad su otvorili grudi, jednjak je bio sav izbušen.
Naposletku su u kupoli ispod dijafragme
našli leglo mladih pacova.
Jedan od male braće bio je mrtav.
Ostali su živeli od jetre i bubrega,
pili hladnu krv i tu
proveli lepu mladost.
A lepo i brzo ih je snašla i smrt:
pobacali su ih u vodu.
Ah, kako su njuščice cičale!
.
KRUŽENJE
Usamljeni kutnjak jedne bludnice
što beše umrla nepoznata
imao je zlatnu plombu.
Ostali su, kao po prećutnom dogovoru,
bili poispadali.
Momak iz mrtvačnice iščupa i njega,
založi ga i ode na igranku.
Jer, reče,
samo zemlja treba da se vrati u zemlju.
.
CRNČEVA VERENICA
Onda, položen na jastuk mrke krvi,
potiljak plavi jedne bele žene.
U njenoj kosi divljalo je sunce
i lizalo njene svetle butine,
klečalo oko tamnijih joj grudi,
još nenagrđenih porokom i rađanjem.
Pokraj nje crnac: oči mu i čelo
zdruzgani udarcem konjskog kopita.
Dva prsta prljave leve noge on je
zario u njeno malo belo uvo.
A spavala je kao verenica:
na rubu sreće prve ljubavi,
ko pre no počnu mnoga vaznesenja
mlade vrele krvi.
Dok joj nisu nož
zarili u belo grlo i prebacili
purpurnu pregaču od mrtve joj krvi
preko bedara.
.
UTEHE OVDE NEMA
Niko neće biti ivica mog puta.
Nek tvoje cveće samo svene.
Moj put teče i ide sam.
Dve ruke premala su kupa.
Srce je premalen brežuljak
da se na njemu otpočine.
Ja uvek živim, znaj, na žalu
i pod cvetnom kaskadom mora,
Misir se pruža pred mojim srcem,
Azija se razdanjuje.
Jedna mi ruka uvek u vatri.
Krv mi pepeo. Prolazeći
pored kostiju, pored grudi,
jecam za tirenskim ostrvima:
svane dolina s belim jablanima,
Ilisos, obala u livadama,
Raj i Adam i jedna zemlja
od nihilizma i muzike.
.
Izvor / Source: Poezija, Slike

J. G. BALLARD: „WHAT I BELIEVE“
PAUL CUMBIE: KUĆA ZA LUTKE
PUTOVANJE NA KRAJ NOĆI (ODLOMAK)
„Putovanje je korisno, ono razvija maštovitost. Sve ostalo je razočaranje i zamor.
Naše putovanje je izmišljeno, u tome je njegova snaga.
Život i smrt.
Ljudi, životinje, gradovi, stvari, sve je izmišljeno. Sve je priča, fiktivna naracija. L. tako kaže, a on nikad ne greši.
Uostalom, svako može toliko da uradi. Samo, morate da zažmurite. To je s one strane života.“
Luj-Ferdinand Selin, „Putovanje na kraj noći“
Slika: Peter Jordan, 1535.

DOKUMENTARNI FILM: „GLENN GOULD – OFF THE RECORD“ (1959)
BOJA
Tabula Colorum: Richard Waller, „A Catalogue of Simple and Mixt Colours with a Specimen of Each Colour Prefixt Its Properties,“ in Philosophical Transactions of the Royal Society of London, vol. 6 for the years 1686 and 1687 (London, 1688). (via)
.
„In 1692 an artist known only as “A. Boogert” mixed and Described every color imaginable in an 800-page book. Not only would he begin the book with a bit about the use of color in painting, but would go on to explain how to create certain hues and change the tone by adding one, two, or three parts of water. “ (via)
.
Johann Wolfgang von Goethe: „Colour wheel“
.
“Newton’s error was trusting math over the sensations of his eye.”
The German thinker Johann Wolfgang von Goethe was already an established statesman, poet, author and philosopher when he published his colour theories in 1810. Unconvinced by Newton’s belief that colours were contained within light, he thought that it was the interplay of light and dark, as seen through atmospheres like dust and air, that created colour. (via)
.
Philipp Otto Runge, „Color Sphere – Farbenkugel“, 1810.
.
(via)
.

UMETNIK I NJEGOV ATELJE: JAN EKELS
UMETNIK I NJEGOV ATELJE: MARTINUS RØRBYE
UMETNIK I NJEGOV ATELJE: GEORG FRIEDRICH KERSTING
JOHN COLTRANE: „A LOVE SUPREME“
.

Left to right: McCoy Tyner, Archie Shepp, John Coltrane and Bob Thiele, 10 December 1964. Photograph: Chuck Stewart

J. G. BALLARD: „WHAT I BELIEVE“
PAUL CUMBIE: KUĆA ZA LUTKE
PUTOVANJE NA KRAJ NOĆI (ODLOMAK)
„Putovanje je korisno, ono razvija maštovitost. Sve ostalo je razočaranje i zamor.
Naše putovanje je izmišljeno, u tome je njegova snaga.
Život i smrt.
Ljudi, životinje, gradovi, stvari, sve je izmišljeno. Sve je priča, fiktivna naracija. L. tako kaže, a on nikad ne greši.
Uostalom, svako može toliko da uradi. Samo, morate da zažmurite. To je s one strane života.“
Luj-Ferdinand Selin, „Putovanje na kraj noći“
Slika: Peter Jordan, 1535.

DOKUMENTARNI FILM: „GLENN GOULD – OFF THE RECORD“ (1959)
BOJA
Tabula Colorum: Richard Waller, „A Catalogue of Simple and Mixt Colours with a Specimen of Each Colour Prefixt Its Properties,“ in Philosophical Transactions of the Royal Society of London, vol. 6 for the years 1686 and 1687 (London, 1688). (via)
.
„In 1692 an artist known only as “A. Boogert” mixed and Described every color imaginable in an 800-page book. Not only would he begin the book with a bit about the use of color in painting, but would go on to explain how to create certain hues and change the tone by adding one, two, or three parts of water. “ (via)
.
Moses Harris, The Natural System of Colours, 1766, London.
Johann Wolfgang von Goethe: „Colour wheel“
.
“Newton’s error was trusting math over the sensations of his eye.”
The German thinker Johann Wolfgang von Goethe was already an established statesman, poet, author and philosopher when he published his colour theories in 1810. Unconvinced by Newton’s belief that colours were contained within light, he thought that it was the interplay of light and dark, as seen through atmospheres like dust and air, that created colour. (via)
.
Philipp Otto Runge, „Color Sphere – Farbenkugel“, 1810.
.
(via)
.
