.
U okviru ciklusa postova o Edgaru Alanu Pou, prvi u nizu koji prilažem jeste popularni kratki film „Vincent“ reditelja Tima Bartona koji sadrži opšta mesta Poove poezije i sentimenta njegovih junaka. Blaziranost, patetika, strava koja prožima, granična stanja, toliko prenaglašena, da postaju patetična ili parodična. U sve te elemente savršeno se uklapa glas Vinsenta Prajsa. Njegov glas može se čuti i u filmu Rodžera Kormana „House of Usher“, gde se američki glumac neprevaziđene dikcije i umeća pokreta lica, pojavljuje u ulozi Rodžera Ašera.
U ovom filmu, koji asocijativno nadovezujem na kratki film Tima Bartona, pojavljuju se slike američkog psihodeličnog umetnika Burta Šonberga (Burt Shonberg). U svetu filma one su delo Rodžera Ašera koji svom gostu pokazuje, zapravo, portrete svojih predaka, ubica, goniča robova, pljačkaša i bludnica, zbog kojih je i kuća u kojoj su ukleta i sablasna. Ova dva filmska ostvarenja mogu, u sferi vizuelnih umetnosti, biti dobro polazište za interpretaciju Poovih priča, suštinu i mnoge odlike njegovog dela uopšte.
