Freske iz Castello della Manta (zamka u blizini mesta Saluzzo koji je dugo bio u posedu porodice Manta), nastale oko 1420. godine od strane nepoznatog slikara, prikazuju nobles, mlade pripadnike patricijskih porodica odevenih u njihova “zlatna runa” kojih se ne stide, već koje, naprotiv, ističu sa galantnošću i gracioznošću kakve su samo kasni srednjevekovni ljubavnici, opisani u trubadurskoj poeziji, mogli imati.
Na freskama su predstavljeni – po uzoru na slikareve savremenike ili pripadnike same porodice – “devet zaslužnih”, likovi iz istorijskih ili biblijskih priča koji predstavljaju određenu vrlinu, zaslugu i čast za svoj narod. Među njima su podjednako paganski, jevrejski i hrišćanski likovi. Devet zaslužnih su: Hektor, Aleksandar Veliki i Julije Cezar od paganskih likova. Od jevrejskih, među devet zaslužnih je kralj David, a od hrišćanskih kralj Artur.
Mislim da je danas status mode kao vrhunske umetnosti, podjednako kao vrhunskog izraza techne – veštine – pogrešno shaćen, ali ne od onih kojih se bave modom, već od strane odnih koji istu primenjuju u svom svakodnevnom iskustvu. Početak ove serije pametno je započeti sa ovim malo poznatim freskama kasnog srednjeg veka koje se daju uporediti sa minijaturama braće iz Limburga.
Galantnost, gracioznost, ljupkost. Samo je u italijanskoj verziji ovakve vrline bilo moguće prikazati na ovaj način, isticanjem odeće, baštenskih motiva poput travčica, drveća i voća. Heraldički simboli svojom dekorativnošću samo doprinose ovoj ornamentici ne čineći je grubom i stranoj samoj sceni. Najviše pažnje skreću odore likova koje nisu prilagođene dobu u kome su oni zaista živeli već su prikazani po uzoru na svakodnevnicu, a ona je u ranom 15, veku, čini se, bila živopisnija od one koju možete uvideti na određenim javnim mestima Srbije, 2014. godine.
