Slika jelena u borovoj šumi nastala je u Japanu, krajem 19. veka, 1892. godine i pripada Meiji eri japanske kulture. Naslikao ju je Morikawa Sobun. U pitanju je panel od papira, materijala koji je i omogućio ovako tanan i suptilan prikaz. Paneli stoje jedan uz drugi. Donji u ovom postu je desno, gornji je levo tako da se dobije utisak zamrznutog kadra iz koga jelen samo što nije utekao. Slikar namerno životinju stavlja u sam ugao slike, a ne na sredinu, naglašavajući na taj način njenu dinamiku. Veličanstven prikaz jednog godišnjeg doba, prirode i tišine. Macuo Bašo, japanski haiku pesnik, morao je uskom stazom ka dalekom Severu putovati ovakvim krajevima sredinom 17. veka, evropski umetnik s početka 19. veka, Kaspar David Fridrih, najbliži je ovako suptilnom izrazu slikajući sneg i borove, a jedan rumunski pesnik, Nikita Stanesku, nesvesno, verovatno, dao je najlepše stihove na ovu sliku:
„Kazala mi je tada, videvši nepomične stvari moga postojanja:
Želela bih da pobegnemo u Hiperboreju i da te živog rodim
na snegu, kao srna, dok trči i riče
kricima dugim, do noćnih zvezda.“
Izvor: The British Museum
