Za sve one koji su zavoleli klasičnu muziku zahvaljujući ovoj kompoziciji, a među kojima sam bila i ja, objavljujem izvođenje kompozicije „Turski marš“ koja, čini se, poseduje neverovatnu jednostavnost nota, baš kao i Betovenova „Za Elizu“, još jedno remek-delo klasične muzike koje je komponovano zarad potreba časa.
I danas je pitanje otvoreno: da li se reč „turski“ odnosi na grad Tur ili na Turke? Kako bilo, melodičnost kompozicije, želja da se, dok se ista sluša simulira sviranje klavira, ritmičnim pomeranjem prstiju, mnogobrojne slike koje bivaju evocirane posredstvom nota, slušaoca vraćaju nekim drugim vremenima i prostorima.
Sve su to u detinjstvu još bile odlike mog slušalačkog iskustva pa ga ovde i prenosim. Gornji poster dizajnirao je Milton Glaser a donja slika je zapravo jedna od retkih sačuvanjih ulaznica za Mocartov nastup. Ona datira iz 1781-1791. godine i nedavno je protada na Sotbi aukciji. Kompoziciju izvodi Thierry Châtelain.
.
