“Nešto nije htelo da umre u meni, u dubini srca i savesti; nije htelo da umre i ispoljavalo se u teškoj čamotinji. Nikako nisam mogao sam sa sobom da budem načisto. Nešto se stalno dizalo u duši, podizalo se bez prestanka i sa bolom, i nikako nije htelo da se smiri. Vratih se kući potpuno rastrojen.”
Fjodor Dostojevski, Zapisi iz podzemlja, prevela Branka Kovačević.
