Padova je udaljena od Venecije pedeset kilometara. Kao i sada, tako i u doba Đorđoneove mladosti to nije bila velika razdaljina koja bi sprečila kretanje od periferije ka centru događanja. Stoga, mnogi umetnici renesanse, rođeni u Padovi ili Veroni, često su prelazili u Veneciju, ako već ne bi otišli južnije, u Firencu ili Rim. Nekada, tri grada dosta su se razlikovala kada je reč o umetnosti.
Veruje se da je najpoznatija Đorđoneova slika „Oluja“ nastala oko 1508. godine, ali je do danas zadržala opskurno značenje koje može podjednako upućivati na neku od biblijskih scena, neko od gnostičkih učenja ili likove prisutne na tarot kartama. Pejsaž, jedna od bitnijih odlika slike, inspirisao je mnoge umetnike, od Salvatora Rose do lorda Bajrona. Veruje se da je grad u pozadini prikazanih likova – vojnika i majke sa detetom, dakle, dva univerzalana karaktera – Padova, a ovaj video, iako na italijanskom, pokušava da približi kontekst u kome je slika mogla nastati.
Mnoge od odlika venecijanskog slikarstva prisutne su na Đorđoneovim slikama, što i ne čudi, s obzirom na činjenicu da je Đorđone bio Belinijev učenik, a Ticijanov učitelj. Sva trojica smatraju se majstorima (majstor je u slikarstvu, maestro u muzici) renesansne umetnosti.
I naredna Đorđoneova dela poseduju istu auru arkadijske jednostavnosti i smirenosti, podjednao koliko i nemogućnosti probijanja kroz guste nanose nedorečenosti. Prva slika – „Tri filozofa“ – potiče iz 1508. godine i prikazuje tri muškarca različito odevena i u različitom starosnom dobu koji, s obzirom na nacrte i instrumente, diskutuju o matematičkim ili astronomskim pitanjima. Kompozicija slike u funkciji je njenog mogućeg značenja. Tri muškarca na desnoj strani su slike. Na levoj je tamna količina zemlje ili početak pećine u koji je zagledan najmlađi muškarac.
Koncert u prirodi, slobodno nazvana slika, nastala oko 1510, kao da je inspirisana Bokačovim delom „Dekameron“. Dve nage ženske prilike i dve obučene muške u izolovanom su predelu. Muziku skoro da čujemo kako dopire sa suptilnih žica laute. Devojka levo čini se kao da vodu iz vrča vraća u bunar, a ne obrnuto. Pastir iz daljine posmatra ovu družinu, na trenutak, između dva koraka. Sliku je više od tri veka kasnije video francuski slikar Eduar Mane i naslikao svoju verziju iste, poznatiju pod nazivom „Doručak na travi“. Obe su zajedničke temi tradicije i individualnog talenta.
Naredna slika nage devojke u pejsažu sličnom kao na predhodne dve nastala je iste godine kao i predhodna – 1510. godine. Svojom atmosferom i bojama u potpunosti se razlikuje od naredne. Jedna je „profanog“, druga religioznog sadržaja. Prva prikazuje Veneru u gaju, Evu, još neotkrivenu oku, dok druga – nastala 1504. godine – prikazuje Madonu na tronu sa sv. Liberaleom i sv. Franjom.
Italijanska renesansa, sklad, jednostavnost, povrtak snu.. Belezza, kao što je jednom napisao Tomas Man..
.
