Serija Barok nedeljom se nastavlja, ovoga puta prikazom freske Pjetra da Kortone na tavanici palate Barberini u Rimu i kompozicijom italijanskog baroknog skladitelja Antonia Lotia.
Tavanice su u doba pape Urbina VIII, čije je svetovno ime bilo Maffeo Barberini, bile često mesto iskazivanja virtuoznosti slikara, gde bi naročito dolazile do izražaja njihove matematičke sposobnosti uz čiju pomoć bi stvarali iluziju prostora. Predhodni put to je bila strast, bilo sveta ili svetovna, a voga puta reč je o iluziji kao jednoj od dominantnih odlika barokne umetnosti.
Tavanica je prostor neba, prostor pojavljivanja, vaznesenja, pada i spasenja. Kako sam i sama bila u palati Barberini u Rimu imala sam prilike da vidim ovaj grandiozni prikaz alegorije Božjeg proviđenja. Kada posmatrate tavanicu odozdo – gde vam je kao smrtniku i mesto – detalji na fresci se ne vide. Tek kasnije jakim zumiranjem fotografija detalje je moguće razaznati u toj masi pokreta, dinamike, iluzije i izmeštene perspektive.
Pjetro da Kortona rođen je kao Pjetro Beretini 1596. u mestu Kortona u Toskani. Slikar se školovao u Veneciji gde je, nekoliko decenija kasnije, 1667. rođen kompozitor Antonio Loti čije je priloženo delo jedno od najpoznatijih u njegovom opusu. Slikar je tavanicu palate Barberini oslikavao između 1633 i 1639. Tačna godina kada je Loti komponovao svoje delo nije poznata.
.
.
